LitKlub: Krug čitalaca Katmandua
Katmandu, Nepal
U CARSTVU PLANINA iza planina, grupa žena koje govore engleski okuplja se - u Katmanduu-čitati, recenzirati i razgovarati o knjigama.
Recite nam nešto o vašoj grupi. HKoliko vas ima... i zašto živite u Himalajima?
Imamo oko 15 članica - sve su žene, pretežno Britanke. Mnoge su supruge muškaraca koji rade za britanski Odjel za međunarodni razvoj (DFID).
Drugi muževi rade za Britansku međunarodnu školu, UN, britanski puk Ghurka ili britansku ambasadu. Jedna Britanka je udata za Amerikanca koji radi za USAID.
Konačno, imamo iseljenika udatog za Nepalca; i Nepalku udatu za iseljenika.
Pa šta vas je onda okupilo kao grupu?
Osnovali smo se prije četiri godine jer je bilo teško pronaći knjige na engleskom jeziku. Nije ih bilo u prodaji, a u Nepalu nije bilo ni biblioteke. Jedan od rijetkih načina da se nabave knjige bio je kada bi se neko vratio s odmora s hrpom novih knjiga. Sve su se stavljale u lonac kako bi ih svi dijelili, ali rijetko je bilo više od jednog primjerka određene knjige.
Dakle, bez više primjeraka, postali smo "krug čitanja" umjesto kluba za diskusiju o knjizi. Članovi daju nasumične izvještaje o bilo kojoj knjizi koju su čitali.
Ali stvari se mijenjaju?
Tačno. Pojava Kindlea i drugih digitalnih uređaja za čitanje revolucionirala je način na koji klubovi knjiga u inostranstvu mogu funkcionisati. Sada je moguće preuzeti knjige jednim klikom na internet link, iako neki članovi izvještavaju da ih ne mogu preuzeti na uređaj koji se nalazi u Nepalu zbog, prema Amazon.co.uk, "sigurnosnih problema".
Dakle, jeste li pročitali nekoliko knjiga zajedno?
Jesmo. Tri puta tokom protekle godine smo izabrali knjigu oko koje smo se svi složili:
Tigrova žena, Elegancija ježa, I Gone Girl.
I, iako nisu bile "odabrane" knjige, ispostavilo se da je većina nas pročitala Krv cvijeća i Rezanje kamena, i o oba smo s oduševljenjem razgovarali. Romani smješteni u egzotična mjesta – „međunarodna fikcija“ – privlače članove naše grupe, možda zato što pojačavaju naša iskustva života u dalekim gradovima.
Možete li nam reći nešto o životu u Nepalu?
Članica Karen Rae kaže: „Ovo bi lako mogla biti teza od 6 stranica, ali pokušat ću sažeti neke od primjedbi naših članica. One predstavljaju dobre strane života u Nepalu kao Britanka.“
• Troškovi rada
Budimo potpuno iskreni. Kad god živite u zemlji u kojoj su troškovi rada znatno manji od onih u razvijenom svijetu, jedna od prednosti je mogućnost da (lako) priuštite "pomoć". To ne samo da znači da svi imamo pomoć u kući u obliku domaćice/vrtlara/dadilje, već si možemo priuštiti i odjeću po mjeri, instruktora za jezike ili časove muzike, privatne časove tenisa ili platiti kvalifikovanu radnu snagu poput električara i vodoinstalatera bez razmišljanja.
• klima
Drugi ljudi su primijetili da vole sunce ovdje - zapamtite da je većina nas Britanaca! Vrijeme je sunčano i toplo, ili vruće, tokom dana 10 mjeseci u godini. Samo su decembar i januar hladni, ali čak i tada sunce pokaže svoje lice na nekoliko sati.
• kultura
Neki članovi su komentirali zanimljivu kulturu ovdje. Većina Nepalaca su hinduisti, manjina su budisti, a mali dio su drugih religija, uključujući kršćane. Hramovi se grade bogovima s majmunskim licima, slonovskim surlama i ljudskim oblicima s više glava ili ruku. Svete krave se slobodno kreću kroz promet i preživaju hranu (zapravo, često smeće koje su progutale) na podnevnom suncu usred pločnika.
Tokom cijele godine postoje šareni i zanimljivi festivali, a ljudi su uglavnom prijateljski raspoloženi prema strancima i tolerantni prema našoj nezasitnoj želji da fotografišemo sve što vidimo što je "drugačije".
Dogovoreni brakovi su norma, a razvod je gotovo nečuven.
Javni prevoz između većih gradova jednak je trošnom autobusu sa oko 100 ljudi naguranih unutra koji slušaju hindsku muziku. Još oko 50 ljudi - obično oni najsposobniji - sjede na krovu autobusa, a desetak koza je vezano za krov. Oh, i neke kokoši bi mogle biti smještene u prtljažniku!
• Mount Everest
Nepal, kao što svaki vrtić zna, dom je Mount Everesta, ili Sagamarthe, kako ga lokalno stanovništvo naziva. Snježni vrhovi Himalaja pružaju beskrajne mogućnosti za planinarenje i razgledavanje šerpaških sela, planinskih jakova i - ako imate sreće, jetija (himalajskog snjegovića). Mnogi od nas su bili u baznom kampu Everesta, popularnom 12-dnevnom planinarenju koje vodi na preko 17,000 metara nadmorske visine.
• Jezik
Maternji jezik je nepalski - iako nam je rečeno da postoji mnogo lokalnih jezika. Obrazovani ljudi široko govore engleski, kao i hindi (indijski). "Namaste" je tipičan pozdrav pri susretu s nekim, ruke su spojene u obliku molitve, a glava kratko pognuta. Školska djeca uživaju u viku "Zdravo - kako ste?" kada sretnu nas čudne strance i kikoću se od oduševljenja ako odgovorite, posebno ako odgovorite na nepalskom.
Dakle, ako je to "dobro", šta je onda ne tako dobro?
• privreda
Nepal je izuzetno siromašna zemlja i iako je termin zemlja trećeg svijeta zamijenjen politički korektnijim izrazom "zemlja u razvoju", mnogi bi se složili da se Nepal ne razvija baš brzo. Zaglibljen u korupciji, ima malo novca za trošenje na infrastrukturu ili provođenje zdravstvenih i sigurnosnih propisa.
• ambijent
Zagađenje je ozbiljno; okružen planinama, Katmandu se nalazi u dolini, a gusti, kancerogeni smog visi tamo većinu dana u godini, brišući pogled na ono što se nalazi iza.
• Štrajkovi u transportu
Borbe među svim političkim frakcijama su stalne, a zemlju potresaju "bandhovi" - sveopšti štrajkovi u saobraćaju koje saziva bilo koja nezadovoljna grupa. Takvim danima sve trgovine i preduzeća moraju ostati zatvorena ili riskiraju da im se posao spali, a nema saobraćaja, osim pješačkog saobraćaja - vozila koja prkose bandhu riskiraju kamenovanje, a bicikli mogu biti oduzeti.
• Nestašica energije
Budući da Nepal nema izlaz na more, on je potpuno ovisljiv o susjedima Indiji i Kini za mnoge sirovine i energiju, a često postoji i nestašica dizela i plina za kuhanje. Sva domaća proizvodnja električne energije dolazi iz hidroelektrana, ali izvan monsunskih mjeseci - juni-septembar - nema dovoljno ponude da zadovolji potražnju, tako da su svakodnevna isključenja struje na snazi u svim gradovima i većim mjestima.
Tokom nekih mjeseci, Katmandu ima struje samo 6 sati dnevno. Postoji objavljeni raspored koji savjetuje u koje doba dana i noći će struja biti isključena. Neki od nas imaju generatore, ali je teško nabaviti dizel za njega, pa radije ograničavamo potrošnju umjesto da generator koristimo satima.
Karen Rae kaže:
Tipično jutro je ustajanje i provjera rasporeda struje. Ako nestane struje u 7 ujutro, brzo ubacimo veš u mašinu za pranje veša. Ako se to uradi dovoljno rano, možemo sve osušiti na suncu.
Moj muž juri po kuhinji kao vrtložni derviš, puštajući sve uređaje u pogon - aparat za kafu kuva vodu, toster se puni i ponovo puni, a voćni smoothie se miksa u blenderu! Prije nego što nestane struje, uključujemo vodenu pumpu koja dovodi vodu iz bunara u rezervoar na krovu.
To je mutna mješavina organizirane i dobro uvježbane aktivnosti. Kada nestane struje, prelazimo na nešto što se zove inverter, što je poput automobilskog akumulatora. Može napajati internet, frižider i nekoliko lampi nekoliko sati - ono osnovno!
Sve u svemu, život u Nepalu je u nekim aspektima kao veliki korak unazad u prošlost. Ljudi i dalje prevoze teške stvari ručnim kolicima - sve od novog kreveta od stolara do isporuke biljaka. Peru odjeću u kantama na zajedničkom bunaru ili slavini. Vodeni bivoli se koriste za pripremu polja za sadnju riže, a magarci se koriste u ciglanama.
Na kraju, kako biste ukratko opisali vašu grupu?
Život tako daleko od prijatelja i porodice čini važnim pratiti društveni puls društva iseljenika. Kao rezultat toga, naši sastanci postaju vitalno mjesto okupljanja za sve nas. Postoje trenuci kada se samo družimo, ali i to može biti vrijedno. I, na kraju, voljeli bismo da smo pokazali fotografiju naše grupe... ali naš fotograf je imao palac preko objektiva!